U svakodnevnom razgovoru sa pacijentima smo primetili da se često brkaju termini mrtav zub, lečen zub, vađenje živca… Kako biste što lakše razumeli sve o ovoj temi, u ovom tekstu ćemo objasniti šta znače svi ovi termini i kakva je sudbina za zub za koji kažemo da je mrtav.
Kako zub živi u usnoj duplji?
Svaki zub je fiksiran u viličnoj kosti i u njega kroz koren ulaze krvni sudovi i nervna vlakna. Ovaj splet se naziva pulpa.
Kako nastaje oštećenje pulpe
Kada se zub pokvari, bakterije napreduju od spoljašnjosti zuba ka dubljim delovima. Kako vreme prolazi, a zub se ne popravlja, bakterije dolaze do središnjeg dela zuba i napadaju pulpu. To je momenat u kojem kažemo da je karijes došao do živca, odnosno do pulpe.
Tada zub više nije moguće popraviti, već je potrebno izvaditi pulpu, odnosno kako mnogo češće kažemo – izvaditi živac.
Uzroci oštećenja pulpe
Osim karijesa, pulpa može da bude oštećena i kao posledica udara, preloma, oboljenja desni, hemijskog nadražaja itd. Bez obzira na to koji je uzrok, kada je pulpa oštećena, potrebno ju je izvaditi iz zuba.
Šta je mrtav zub, a šta je lečenje zuba?
Razlika između vađenja živca i lečenja zuba
Lečenje često zvuči kao procedura kojom će se živac sačuvati u zubu, ali u većini slučajeva se zapravo misli na vađenje živca i krvnih sudova. Ovaj termin se ustalio kod pacijenata i doktora.
Nakon vađenja živca i krvnih sudova, za zub kažemo da je mrtav zub. Ovaj termin se odnosi samo na činjenicu da u tom zubu više nisu prisutna nervna vlakna i krvni sudovi.
Da li mrtav zub i dalje „živi“?
Ovakav zub zapravo i dalje nastavlja da živi u vilici. Uz odgovarajuću negu, mrtav zub može da ostane na svom mestu do kraja života.
Lečenje zuba kao termin mnogo ređe koristimo u situacijama kada vađenje živca nije potrebno, već zub lečimo od nekih bolova ili traume. To bi zapravo bio pravilan termin, jer zub nakon toga ostaje živ, ali se u praksi ređe koristi.
Kakva je prognoza za mrtav zub?
Iako termin mrtav zub zvuči kao da smo od tog zuba digli ruke, mnogo truda i rada se zapravo posvećuje očuvanju mrtvog zuba u ustima pacijenta.
Praćenje i kontrola nakon vađenja živca
Vađenje živca je veoma kompleksna terapija, i ako se sprovede pravilno, zub će zauvek biti spašen od vađenja. Nakon završene procedure, potrebno je uraditi RTG snimak.
Ukoliko je na snimku sve u redu, kontrolni snimak se radi nakon 6 meseci do godinu dana. Tek nakon drugog snimka za zub možemo reći da je u potpunosti izlečen. Ovo vreme je period u kojem pratimo rezultate vađenja pulpe, odnosno kako kažemo – lečenja zuba.
Rekonstrukcija i zaštita mrtvog zuba
Ukoliko je na RTG snimku sa zubom sve u redu, zub je potrebno rekonstruisati. U zavisnosti od toga koliko zubne supstance nedostaje, zub se može obnoviti plombom, nadogradnjom, keramičkom krunicom, a ponekad i kombinacijom svih ovih tehnika.
Zubi koji u sebi više nemaju krvne sudove i nerve skloniji su pucanju. Ovo se, naravno, neće desiti iz čista mira, ali ako u kolaču naiđete na košticu od višanja, veća je mogućnost da će pući mrtav zub nego živ.
Zato se nakon završetka lečenja preporučuje da se takav zub zaštiti keramičkom krunicom. Ovo je moguće uraditi odmah nakon završetka terapije vađenja živca, ali može i kasnije.
